baš (tur. baş: glava; [po]glavar, prvak, starješina, od toga i turcizam baša: starješina, poglavar), dio složenih riječi turskog podrijetla, najčešće u značenju hrvatskog pridjeva »glavni« (baščauš), no rabi se i u sklopu atributne sintagme tipa subaša, bimbaša, i to kao njezin upravni član. U hrvatskome se susreće i kao riječca za isticanje (baš toliko). Upitno je ima li etimološke veze s turskim paša.
