Tobija (hebr. tôbijjāh: Jahve je dobar), starozavjetni lik, sin Tobita i Ane; također naziv starozavjetne deuterokanonske knjige, nastale oko 200. pr. Kr., koja je napisana na hebrejskom ili aramejskom, ali je sačuvana samo u grčkome prijevodu, pa je stoga Židovi nisu unijeli u kanon biblijskih knjiga. Pripovijeda o sudbini jednoga prognanog Izraelca koji je uživao ugled u Ninivi; unatoč zabrani kralja Sanheriba on je, poslušan Božjemu zakonu, pokapao ubijene Židove. Knjiga ima poučni karakter; svrha joj je da posvjedoči čudesnu Božju pomoć onima što se u njega pouzdaju, te da po uzoru na glavne likove privede ljude vjernosti i zakonu.
