Basariček, Đuro, hrvatski političar i socijalni radnik (Zagreb, 13. III. 1884 – Beograd, 20. VI. 1928). Studij prava s doktoratom završio u Zagrebu 1907. Do 1916. radio kao sudac u Slavonskom Brodu, potom u Zagrebu bio tajnik Središnjega zemaljskog odbora za zaštitu obitelji mobiliziranih i u ratu poginulih vojnika. Kao kandidat Hrvatske pučke seljačke stranke biran za zastupnika u Ustavotvornoj (1920) i Narodnoj skupštini (1923., 1925. i 1927). Ubijen u atentatu na zastupnike HSS-a u Skupštini. Za I. svjetskog rata pokrenuo spašavanje više od 20 000 gladne djece njihovim preseljavanjem iz ugroženih istarskih i bosanskohercegovačkih krajeva, uglavnom u Slavoniju, a 1919. započeo je unutarnju hrvatsku kolonizaciju iz prenapučenih krajeva (uglavnom Zagorje i Prigorje) u Slavoniju osnivanjem više naselja. Godine 1908. pokrenuo je Malu knjižnicu, a 1917. list Narodnu zaštitu, koji je uređivao više godina. Potpisivao se pseudonimima Oruđ Kečirasab, Osip Pravedni i S. Sanjin Neždanov. Važnija djela: O državi (1908), Kako da se suzbije kriminalnost u nedoraslih. Prinos kriminalnoj pedagogiji (1916), Konac jedne laži. Savremeno razmatranje o najvažnijem socijalno-gospodarskom pitanju Hrvatske (1924).
