struka(e):

teorija odraza, jedna od stožernih sastavnica dogmatskog ili ortodoksnoga marksizma, odn. marksizma-lenjinizma. Teorija odraza gnoseološka je i ontološka koncepcija koja odgovara na tzv. veliko pitanje cjelokupne (posebno novije) filozofije o odnosu mišljenja i bitka (formulacija F. Engelsa). Na pretpostavkama klasne teorije adekvacije ili korespondencije i materijalističke metafizike (posebice one francuske iz XVIII. st.) oblikovali su je F. Engels, G. Plehanov i V. I. Lenjin. Bit njezina nauka svodi se na tvrdnju da je idealno u konačnici »izraz« materijalnoga, i to: 1) u društvenim i povijesnim znanostima politički i pravni odnosi odraz su proizvodnih odnosa; 2) u teoriji znanosti odraz označuje odnos podudaranja između misli i zbilje, što je jedna od temeljnih kategorija materijalizma (Lenjin ga definira kao priznavanje objektivne zakonomjernosti prirode i pravilno odražavanje te zakonomjernosti u ljudskoj glavi); 3) u estetici se umjetnost kao oponašanje (μίμεσις) tumači u smislu odraza, te bi ona imala biti izraz društvene svijesti, a njezina bi se istinitost sastojala u tome što ona odražava društveni bitak. U okviru marksizma kritiku te teorije razvili su G. Lukács i A. Gramsci. Uoči II. svjetskog rata u Hrvatskoj su kritiku teorije odraza razvili u okviru tzv. sukoba na književnoj ljevici (i to prvenstveno s pozitivističkih i fizikalističkih pozicija) Z. Richtmann i R. Podhorsky, koje je u sporu sa zastupnicima staljinističke dogme podržavao i M. Krleža.

Citiranje:

teorija odraza. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/teorija-odraza>.