Aepinus, Franz Maria Ulrich Theodor

Aepinus [epi:'nus], Franz Maria Ulrich Theodor, njemački fizičar i filozof prirode (Rostock, 13. XII. 1724Dorpat, danas Tartu, Estonija, 10. VIII. 1802). Diplomirao 1747. na Sveučilištu u Rostocku, gdje je predavao matematiku (1747–55). Bio je ravnatelj zvjezdarnice u Berlinu (1755–57), a od 1757. do 1798. profesor fizike pri Carskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Sankt Peterburgu (koje je bio i član od 1757); također je vodio državnu kriptografsku službu 1764–97. Bavio se matematikom, mehanikom, astronomijom, optikom, elektricitetom i magnetizmom. Unaprijedio je mikroskop. Otkrio je piezoelektrična svojstva minerala turmalina i proučavao električnu polarizaciju kristala nastalu promjenom temperature, razlike između vodiča i nevodiča i dr. Njegovo glavno djelo Pokušaj teorije elektriciteta i magnetizma (Tentamen theoriae electricitatis et magnetismi, 1759) bilo je vrlo utjecajno sve do polovice XIX. st. To je prvo djelo koje uvodi matematiku u teoriju elektriciteta i magnetizma. Njegova rasprava o paralaksi tijekom Venerina prijelaza (1764) izazvala je veliko zanimanje. Bio je član i Pruske akademije znanosti (od 1755). Po njem je nazvan krater na Mjesecu (Aepinus).

Citiranje:
Aepinus, Franz Maria Ulrich Theodor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 16. 5. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=607>.