tavernikalno pravo

tavernikalno pravo (srednjovj. lat. jus tavernicale), pravo koje se postupno razvilo kroz praksu tavernikalnoga suda (sedes tavernicalis) u Budimu. Taj je sud pod predsjedanjem tavernika sudio kao prizivni za određeni broj slobodnih kraljevskih gradova (u poč. sedam, poslije do 17) i pridonio znatnoj unifikaciji njihova prava. Među te je gradove od XV. st. pripadao i zagrebački Gradec, a u XVIII. st. i nekoliko drugih gradova u Slavoniji i Hrvatskoj. Zbirke tavernikalnoga prava izrađivale su se od druge pol. XV. st., a tzv. tavernikalni članci redovito su se tiskali uz Corpus iuris Hungarici. Tavernikalno pravo sadržano je i u Iločkoj pravnoj knjizi iz 1525., jer je taj grad svoj pravni sustav prilagodio tavernikalnomu pravu, premda se sam nije ubrajao u tavernikalne gradove.