Tati-Loutard [tati' luta:'ʀ], Jean-Baptiste, kongoanski književnik francuskoga izraza (Ngoya, 15. XII. 1938 – Pariz, 4. VII. 2009). Studirao u Brazzavilleu te u Bordeauxu (1961–66). Obnašao različite dužnosti u kongoanskoj vladi te radio kao sveučilišni nastavnik. Počeo objavljivati 1968. Ukorijenjen u afričkome tlu, traga za novim izrazom kojim želi prevladati podvojenost između Afrike i Europe. U pripovijetkama pisao o zgodama iz kongoanske prošlosti i tematizirao prijateljstvo, korupciju, prostituciju i druge društvene probleme, osobito one nastale nakon stjecanja neovisnosti. Značajnije zbirke pjesama: Kongoanski korijeni (Les Racines congolaises, 1968), Naličje sunca (L’Envers du soleil, 1970), Tradicija sna (La Tradition du songe, 1985); zbirke pripovijedaka: Kongoanske kronike (Chroniques congolaises, 1974), Vatre planeta (Les Feux de la planète, 1977), Nove kongoanske kronike (Nouvelles chroniques congolaises, 1980), Priča o smrti (Le Récit de la mort, 1987), Priviđenja (Fantasmagories, 1998) i drugo.
