Tamili, dravidski narod u Indiji (oko 70 milijuna pripadnika, uglavnom u saveznoj državi Tamil Nadu) i Šri Lanki (3,3 milijuna pripadnika). Mnogobrojni tamilski iseljenici i njihovi potomci žive u Maleziji (oko milijun govornika tamilskoga) i Singapuru, zatim u Mjanmaru, južnoj i istočnoj Africi, Mauricijusu i dr. Razlikuju se dvije skupine Tamila na Šri Lanki: starosjedilački tzv. Cejlonski Tamili i Indijski Tamili, koje su u XIX. i XX. st. iz Indije na otok doveli Britanci kao radnu snagu na plantažama čaja. Tradicionalno tamilsko društvo određeno je kastinskim sustavom. Ispovijedaju uglavnom hinduizam, a samo manje skupine islam, kršćanstvo i jinizam.
Jezik. Tamilski jezik (tamil) indijski je jezik iz dravidske jezične porodice, uz sanskrt drugi klasični indijski jezik. Službeni jezik države Tamil Nadu, u kojoj broji oko 65 milijuna govornika, kojima još treba pribrojiti oko 9 milijuna govornika u dijaspori (Šri Lanka, Mjanmar, Malezija, Indonezija, istočna Afrika itd.). Tamilski čini nekoliko regionalnih dijalekata i dva socijalna dijalekta (brahmanski i nebrahmanski). Odlikuje se i veoma izraženom diglosijom, oprjekom između književnoga i govornoga tamilskoga. – Najstariji natpisi na tamilskom potječu iz III. st. pr. Kr., a korpus stare tamilske književnosti sakupljen u 18 antologija, poznat pod nazivom literatura iz razdoblja caṅkam, okuplja tekstove nastale približno od I. st. pr. Kr. do VI. st. Taj je jezik opisan u staroj gramatici Tolkāppiyam. Zbirku višnuitskih kanonskih tekstova Četiri tisuće božanskih djela (Nālāyirativyaprapantam), koju je u X. st. sastavio Nātamuṇi, tamilski višnuiti smatraju tamilskom Vedom. Tako kanonizirani tekstovi, koji su dostupni ne samo manjoj skupini izabranih već svima, pomažu da se stoljećima i u širim društvenim slojevima prihvaća i njihov jezik kao norma koju treba poštovati. Jezik te književnosti opisan je u gramatici Dobra knjiga (Naṉul), koja je i danas standardna gramatika književnoga tamilskog. Prve zabilješke o tamilskoj gramatici pojavile su se u Europi u djelu nizozemskoga putnika Philippusa Baldeusa (Amsterdam 1672); iz istoga doba potječe i najstariji tamilsko-portugalski rječnik tiskan 1679. u Kochiju (prije Cochin).
Tamilski je aglutinativan jezik; odlikuje se skupinom retrofleksnih glasova. U njem se, za razliku od sanskrta, razlikuje dugo e i o; nema aspirirane glasove. Ima skupinu »racionalnih« (ayaratinal) imenica i zamjenica, koja obuhvaća ljudska bića i bogove i razlikuje muški i ženski rod jednine i množine, te skupinu »neracionalnih« (akṟiṉal) imenica i zamjenica, koja razlikuje samo jedninu i množinu; padežni odnosi izražavaju se s pomoću postpozicija. Ima tri vremena (prošlo, sadašnje, buduće) i dva glagolska vida (svršeni i nesvršeni). Predikat se uvijek nalazi na kraju rečenice. Piše se pismom vaṭṭeḻuttu, koje ne razlikuje grafeme za zvučne i bezvučne plozive (izgovaraju se zvučno, odnosno bezvučno s obzirom na glasove među kojima se nalaze). Kao i sva indijska pisma razvilo se iz staroga pisma brahmī; poput ostalih južnoindijskih pisama odlikuje se zaobljenim grafemima.
Književnost. Tamilska književnost je, uz sanskrtsku, jedina od indijskih književnosti u kojoj su tijekom njezina razvoja bivali prisutni svi oblici vjerskoga i intelektualnoga života. (→ indija, književnost)
