struka(e):

šumske kulture i plantaže, u širem smislu, svi umjetno osnovani nasadi šumskoga drveća. Svojom strukturom, s obzirom na vrste drveća i njihove međusobne odnose, odgovaraju prirodnoj šumi toga staništa (silvikultura), a osnivaju se radi ubrzanja proizvodnje drva (lignikultura). Na pogodnim uzgojnim površinama uzgajaju se vrste bjelogoričnog i crnogoričnoga drveća brza rasta. Od bjelogoričnoga sade se pretežito topole, a od crnogoričnoga vrste roda Pinus, Larix i Pseudotsuga. Plantažni uzgoj topola kao poseban tip intenzivne lignikulture, u zajednici s nekim poljoprivrednim kulturama, razvio se najprije u Italiji. Od crnogoričnoga drveća u Europi se počelo s vrstom američki borovac (Pinus strobus), a u Africi se u to vrijeme već dulje uzgajao kalifornijski bor (Pinus radiata), u Novom Zelandu korzička vrsta crnoga bora (Pinus nigra ssp. laricio). U šumske intenzivne kulture ubrajaju se i nasadi za dobivanje pluta, kaučuka i sl. U Hrvatskoj je sadnja plantaža i intenzivnih kultura topola počela prije 60-ak godina, a intenzivnijih kultura crnogorice mnogo kasnije. Od domaćih vrsta crnogoričnoga drveća brzoga rasta najviše se sadi obična smreka, obični bor, europski ariš, crni bor, alepski bor, brucijski bor (Pinus brutia). Od stranih vrsta, najzastupljeniji su američki borovac i zelena duglazija (Pseudotsuga mensiesii). Od bjelogoričnoga drveća, osim topola i vrba sade se u kulturama hrast lužnjak, hrast kitnjak, poljski jasen, crna joha, bagrem, crni orah i dr.

Citiranje:

šumske kulture i plantaže. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/sumske-kulture-i-plantaze>.