Šulek, Stjepan, hrvatski skladatelj (Zagreb, 5. VIII. 1914 – Zagreb, 16. I. 1986). Studirao violinu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (V. Huml), a iz kompozicije se obrazovao samostalno te povremenom podukom kod B. Berse. Isprva djelovao kao komorni glazbenik i dirigent, a od 1947. kao profesor kompozicije na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Odgojivši generacije suvremenih hrvatskih skladatelja, Šulek je značajno pridonio podizanju zanatske razine skladanja u Hrvatskoj. I njegov vlastiti rad obilježavaju visoki profesionalizam i besprijekorno skladateljsko umijeće. Po stilskom usmjerenju Šulek je u prvom redu neoklasicist, no u svojem opusu zapravo sintetizira baroknu strukturu materijala, klasičnu organizaciju forme i romantičarsku izražajnost. Harmonijski se zadržavao u okvirima tonaliteta uz odlučno protivljenje iskoraku u atonalitet i modernističkim inovacijama. Ipak, nakon prvoga i najduljega stvaralačkog razdoblja (u kojem je nastalo šest simfonija, prva tri Klasična koncerta za orkestar, veći broj solističkih koncerata te opere Koriolan, 1957., i Oluja, 1969), djela poput Trećega koncerta za klavir (1970), Epitafa jednoj izgubljenoj iluziji (1971) te Koncerta za orgulje (Memento!, 1974) rasapom forme i složenijom orkestracijom učvršćuju liniju kasnoga romantizma u njegovu stvaralaštvu. Osma simfonija (1981) i ciklus gudaćih kvarteta Moje djetinjstvo (1985), nastali potkraj Šulekova života, uz još izraženiju rapsodičnost forme pokazuju veću sklonost retoričkoj upotrebi simboličkih motiva, rastačući se u svojevrsnom eklekticizmu. Premda je bio dominantno instrumentalni skladatelj – majstor forme i instrumentacije – Šulek je veliku važnost pridavao izvanglazbenoj komponenti svojih djela, a radi naglašavanja humanističkih poruka, nalik onima L. van Beethovena. Taj svojevrsni anakronizam, uz izrazito konzervativna stajališta o glazbi XX. st., razlog je tomu što je Šulek dolazio u oštre sukobe s avangardnim skladateljima okupljenima 1960-ih i 1970-ih oko Muzičkoga biennala Zagreb, nerijetko njegovim bivšim studentima. No u cjelini, njegov pozitivni utjecaj na glazbenu sredinu u kojoj je djelovao neupitan je i na skladateljskom i na pedagoškom planu. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1973).
