Šojat, Olga, hrvatska povjesničarka književnosti, filologinja (Zagreb, 16. VIII. 1908 – Zagreb, 25. XI. 1997). Završila je studij kroatistike i germanistike na Sveučilištu u Zagrebu (1932), gdje je i doktorirala (1946) tezom o književnom djelu Ljudevita Vukotinovića. Prvo je djelovala u Slavenskom institutu Filozofskoga fakulteta, a 1957–72. u Institutu za književnost JAZU. Pisala je studije iz područja teatrologije (Rad za drugoga kod Ibsena, Kranjčevića i Ogrizovića, 1941; Prilog povijesti njemačkog »varoškog teatra« u Zagrebu, 1943; Kajkavska drama i razvitak hrvatskoga kazališta, 1962), bavila se temama hrvatskoga ilirizma (Prva satira na socijalne i književne prilike u vrijeme ilirizma, 1950., i dr.), no temeljna su joj istraživanja u području do tada nedovoljno obrađene pisane hrvatske kajkavštine. Priređivala, s kritičkim izborom i tumačenjem tekstova, prikaze pjesmarica (»Ludbreška«, »Prekomurska«), anonimnih djela te pisaca (Život i rad Ignaca Kristijanovića, 1962; »Pesme horvatske« i Katarina Patačić, 1971; Juraj Ratkaj Velikotaborski, 1972; Ivan Belostenec, 1978., i dr.); pisala o kajkavštini B. A. Krčelića, J. Muliha i dr., objavila Pregled starije hrvatsko-kajkavske književnosti od polovine 16. do polovine 19. stoljeća i jezično-grafijska borba uoči i za vrijeme ilirizma (1975); priredila kritičko izdanje izbora pisaca i djela Hrvatski kajkavski pisci (I–II, 1977), s popratnim biografijama, bibliografijom i rječnikom. Dobila je Nagradu za životno djelo (1981).
