Šnajder, Đuro, hrvatski književnik (Nuštar, 19. VII. 1919 – Zagreb, 5. XII. 1993). Apsolvirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. God. 1943–45. proveo u zatvorima i logorima te dospio u poljski partizanski pokret u Beskidima. Nakon rata radio je kao korektor, lektor, redaktor i urednik u mnogim izdavačkim poduzećima, časopisima i listovima. U književnom mu je radu vidljiv prijepor između kritičke i pjesničke koncepcije, prisutan već u prvoj zbirci pjesama (Znoj za čelik, 1950). Zaokupljen ratnom tematikom i uprizorenjem mračnih motiva, jedini izlaz vidi u mogućnosti zajedništva. U zbirci Bijele zjene (1956) zanemaruje utilitarne teme, a u prvi plan stavlja inventar svakodnevice i ogoljenu sliku čovjeka. Zbirka Ljubavnici u tuđim očima (1958) tematski se nastavlja na prethodnu, ali nudi homogeniju psihološku studiju ljudskih očitovanja u različitim situacijama. Iako blizak poeziji krugovaša, Šnajder je puno ironičniji, a u zbirci Poznanstva (1960) gotovo se dotaknuo hermetizma. Kritički mu se rad sastoji od dnevne kritike obilježene socrealističkom estetikom, te od ozbiljnijih kritičkih tema (Uvod u najnoviju hrvatsku prozu, 1971) koje, uz pomanjkanje teorijske upućenosti, idu od psihologizacije, strukturalnih analiza do promatranja izražajnih slojeva, tehnika i pripovjedačkih postupaka.
