TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Barlè, Janko

ilustracija
BARLÉ, Janko

Barlè [~le'], Janko, hrvatski povjesničar, etnograf, glazbeni pisac (Budanje kraj Vipave, 12. III. 1869Zagreb, 18. II. 1941). Završivši 1892. studij bogoslovije u Zagrebu, zaređen za svećenika. Kraće vrijeme službovao kao kapelan u Garešnici (1892–93) te kao vjeroučitelj u zagrebačkom Zavodu za gluhonijemu djecu, a nakon toga prešao je u nadbiskupsku kancelariju, gdje je bio aktuar, bilježnik, arhivar i ravnatelj od 1916. do 1938. Obnašao i druge dužnosti, od 1904. prebendar, od 1911. nadbiskupov tajnik, a od 1916. kanonik. Bio je član mnogih društava, a 1921. postao i dopisni član JAZU. Kao student zanimao se za pojedine etnografske teme, o kojima je objavio nekoliko zapaženih rasprava (Ljetopis Matice slovenske, Domoljub, Slovenski gospodar). Rad u nadbiskupskoj kancelariji omogućio mu je dodir i s arhivom, što je pobudilo njegovo zanimanje za povijesnu problematiku. Barlè je autor golema broja radova iz povijesti Zagreba, Turopolja, Slavonije i Zagrebačke biskupije. Bavio se i poviješću crkvenih redova u Hrvatskoj, kao i poviješću zdravstva. Radove je objavljivao u Katoličkom listu, Obzoru, Prosvjeti, Viencu, Vjestniku Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskoga arhiva, Liječničkom vjesniku i dr. Glazbeno naobražen, Barlè se zanimao i za povijest glazbe, kao i za suvremeni glazbeni život. Priloge iz hrvatske glazbene prošlosti objavljivao je u najvažnijem hrvatskom glazbenom časopisu Sv. Cecilija, koji je godinama izdavao i uređivao. Važnija su mu djela: Povijest župa i crkava zagrebačkih, 1–2 (1896–99), Josip Juraj Strossmayer (1900), Zagrebački arhiđakonat do g. 1642 (1903).

Citiranje:
Barlè, Janko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 23. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5975>.