struka(e):
Škunca, Andriana
hrvatska pjesnikinja i fotografkinja
Rođen(a): Bjelovar, 9. III. 1944.

Škunca, Andriana, hrvatska pjesnikinja i fotografkinja (Bjelovar, 9. III. 1944). Studirala je jugoslavistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Podrijetlom je iz Novalje na Pagu, gdje je provela djetinjstvo te živi i danas, pa je njezino pjesništvo (kao i noviji popratni fotografski rad) trajno obilježeno insularnim iskustvom, slikama i motivima. U prvim zbirkama prevladava impresionistički doživljen paški pejzaž (Do neba bijelo, 1969; Kratka sjena podneva, 1973). Od treće zbirke, Pomaci tišine (1981), okreće se pjesmi u prozi, sljedećim se zbirkama uvrštava među najznačajnije suvremene hrvatske pjesnike (Korijen, zid, kutija, 1992; Zeleni prah, 1994). U pjesmama niže slike i ugođaje kojima lirski opisuje predmetni svijet što okružuje lirski subjekt, u potpunosti zaokupljen doživljajem otoka, pri čemu naizgled uski, otočki pjesnički vidokrug doseže svojevrsno izvanvremensko, arhetipsko, pa i mitsko i metafizičko vrijeme, tj. mikrokozmos iz okružja lirskoga subjekta poprima univerzalna značenja i postaje arhetip makrokozmosa. Pritom njezin pjesnički jezik često postaje performativan, odnosno proizvodi značenja iz samoga zvučanja umjesto iz konkretnih predmeta, čime se njezina poezija upisuje u glavni tok hrvatskoga pjesništva od S. Mihalića do J. Severa i A. Žagar. Sa Z. Mrkonjićem i H. Pejakovićem uredila je antologiju hrvatskih pjesama u prozi Naša ljubavnica tlapnja (1992). Ostale zbirke: Napuštena mjesta (1985), Druga strana zrcala (1988), Novaljski svjetlopis (1999), Predivo sve užih dana (2002), Vrijeme se zanjihalo (2015). Dobitnica je Nagrade Goranov vijenac za cjelokupan pjesnički opus (2006) i Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (2019).

Citiranje:

Škunca, Andriana. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/skunca-andriana>.