Škarić, Ivo, hrvatski jezikoslovac (Postira na Braču, 19. IV. 1933 – Zagreb, 29. I. 2009). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao 1958. jugoslavistiku i francuski te doktorirao 1965. temom Povezanost emisije i percepcije u govoru. God. 1960. zaposlio se u Institutu za fonetiku (danas Odsjek za fonetiku) Filozofskoga fakulteta; od 1980. redoviti profesor, od 2005. profesor emeritus. Bio je šef Katedre za teorijsku fonetiku na Odsjeku za fonetiku. God. 1989/90. predavao je na slavistici u Švedskoj. Član suradnik HAZU od 1990. – Vodeći hrvatski fonetičar. Predavao na diplomskim studijima fonetike, lingvistike, kazališne akademije, defektologije i novinarstva, te na mnogim poslijediplomskim studijima. Bio je glavni urednik časopisa Govor (1986–2002) i član uredništava drugih strukovnih časopisa. Voditelj mnogobrojnih govorničkih škola. Objavio je oko 150 znanstvenih i stručnih radova, uglavnom iz fonetike, retorike i ortoepije, te sedam knjiga s područja fundamentalne fonetske znanosti i primijenjene fonetike (U potrazi za izgubljenim govorom, 1982; Fonetika hrvatskoga književnog jezika, u: S. Babić i dr., Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika, 1991; Temeljci suvremenoga govorništva, 2000., i dr.). Čestim istupima u javnim medijima podizao kulturu govora i zalagao se za radikalnu reformu hrvatskoga pravopisa.
