Šimundža, Drago, hrvatski književni kritičar, esejist, teološki pisac i prevoditelj (Bisko, 20. I. 1935). Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije. Teologiju studirao u Pazinu i Zadru, za svećenika zaređen 1960. Diplomirao francuski i latinski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru (1967), doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1975). Uz pastoralne službe, bio je nastavnik, ravnatelj i pedagog u Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji i predavač na Teološko-katehetskom institutu i Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Splitu. Urednik časopisa Crkva u svijetu (1969–92). Suurednik je Marulićevih sabranih djela i pisac uvoda u Marulićeve etičke, teološke i filozofske tekstove (od 1984). Piše studije, kritike i eseje te književne crtice i publicističke priloge. Ističe se interdisciplinarnim pristupom (teologija, filozofija, znanost o književnosti) te se poglavito bavi dodirima vjere i kulture, društva i Crkve, znanosti i teologije, kao i vjerskim motivima u književnosti. Glavna djela: Etički problemi u književnom djelu Alberta Camusa (1972), Čovjek, društvo i Crkva (1979), Problem Boga u suvremenoj književnosti (1983), Francuska književnost u »Viencu« (1993), Ljudske vrijednosti i kršćansko poslanje (1995), Bog u djelima hrvatskih pisaca: vjera i nevjera u hrvatskoj književnosti 20. stoljeća, I–II (2004–05).
