Barišić, Rafo st., biskup i apostolski vikar za Bosnu i Hercegovinu (Oćevija kraj Vareša, 24. VI. 1797 – Široki Brijeg, 14. VIII. 1863). Franjevac, filozofsko-teološki studij završio u Torinu, gdje je predavao filozofiju, a u Bologni teologiju. Imenovan je 1832. naslovnim azotskim biskupom i apostolskim vikarom za BiH. Zauzimao se za katolike u BiH; 1832. tražio za njih zaštitu u Beču i Rimu, 1837. i 1838. uputio je u Beč dvije spomenice o njihovu teškom stanju, a 1840. dobio ferman kojim su katolici BiH u vjerskim poslovima stavljeni pod zaštitu austrijskoga cara. Sukobio se sa starješinstvom Bosne Srebrene, zbog čega je morao napustiti Bosnu. Imenovan je prvim apostolskim vikarom posebnoga vikarijata za Hercegovinu, a 1852. dobio odobrenje za osnivanje hercegovačke franjevačke kustodije. Napisao nekoliko filozofsko-teoloških i povijesno-crkvenih rasprava.