Šabac, grad na desnoj obali Save, 84 km zapadno od Beograda, Srbija; 53 919 st. (2011). Osmanlijska utvrda (Bejerdelen; XV. st.), pravoslavna crkva sv. Petra i Pavla (1830). Kazalište, narodni muzej (osnovan 1934), knjižnica. Trgovačko je i gospodarsko središte Mačve. Kemijska (umjetna gnojiva i dr.), prehrambena i drvna industrija (pokućstvo, građevinska stolarija) te proizvodnja građevnoga materijala, čarapa, papirne ambalaže i dr. Okolica Šapca ubraja se među najbogatija voćarska područja u Srbiji. Šabac je riječno pristanište te cestovno (Beograd–Obrenovac–Šabac–Loznica–Mali Zvornik; Novi Sad–Ruma–Šabac–Valjevo–Užice) i željezničko (Ruma–Šabac–Loznica–Zvornik) čvorište; s Klenkom na suprotnoj obali Save spaja ga željeznički i cestovni most. – U XV. st. na mjestu današnjega Šapca postojalo je srednjovjekovno naselje Zaslon, u kojem je djelovala dubrovačka kolonija, koja se prvi put spominje 1454. Nakon pada Srpske Despotovine pod osmansku vlast, Osmanlije su na mjestu Zaslona podignuli 1470. utvrđeno naselje Šabac kao uporište za pohode preko Save. God. 1476. osvojio ga je hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin i pretvorio u sjedište Mačvanske, odnosno Šabačke banovine, koju je osnovao radi zaštite Slavonije i Ugarske od osmanskog upada te kao uporište za protuosmanska djelovanja. Pod osmansku vlast ponovno je pao 1521. te ušao u sastav Smederevskog, a između 1528. i 1533. Zvorničkoga sandžaka. Požarevačkim mirom 1718. bio je priključen Habsburškoj Monarhiji, a Beogradskim mirom 1739. ponovno Osmanskomu Carstvu. Od 1788. do 1791. bio je pod habsburškom okupacijom. Nakon Drugoga srpskog ustanka 1815. ušao u sastav Srbije. (→ srbija, povijest)
