Szekfű [sε'kfy:], Gyula, madžarski povjesničar (Székesfehérvár, 23. V. 1883 – Budimpešta, 29. VI. 1955). Nakon studija povijesti na Budimpeštanskom sveučilištu (diplomirao 1904) radio je, među ostalim, kao arhivar državnog arhiva u Budimpešti i u Beču (1909–13), kao sveučilišni profesor u Budimpešti (1924–41) te kao madžarski veleposlanik u Moskvi (1946–48). Član Madžarske akademije znanosti (1925–41). U madžarskoj historiografiji prvi upozorio na važnost socijalne i gospodarske povijesti. Djela: Rákóczy u progonstvu (A száműzött Rákóczy, 1913) i Servientes i familiares (Serviensek és familiarisok, 1912). Napisao nekoliko svezaka za ediciju Povijest Madžarske (Magyar történet, IV–VII, 1929–33).
