svjetska čuda

ilustracija
SVJETSKA ČUDA, Aleksandrijski svjetionik, gravura M. van Heemskerka, XVI. st.
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6ilustracija7

svjetska čuda, naziv za neke monumentalne građevine i skulpture, ali i spektakularne prirodne fenomene. U antici, kada se naziv odnosio samo na građevine i skulpture, obično se spominjalo sedam svjetskih čuda. Najranije su popise sastavili Herodot i Kalimah iz Cirene, dok je najraniji sačuvani popis sastavio oko 140. pr. Kr. Antipatar iz Sidona. Iako nisu svi antički pisci navodili ista, najčešće su se među sedam čuda ubrajali Rodski kolos, Artemizij, Fidijin olimpijski Zeus, egipatske piramide, Aleksandrijski svjetionik na otoku Faru (Pháros), Mauzolej i Semiramidini viseći vrtovi. Popis tih sedam svjetskih čuda konačno je bio utvrđen u V. st. (u spisu O sedam svjetskih čuda – De septem orbis spectaculis); od njih su ostale sačuvane jedino piramide.

Rodski kolos, kip od pozlaćene bronce, visok oko 32 m, bio je podignut na ulazu u luku u Rodu u spomen na obranu otoka 304. pr. Kr., kada su Rođani izdržali opsadu Demetrija I. Poliorketa. Izgradio ga je Harest iz Linda; prema tradiciji, gradnja je trajala 12 godina. Kip je prikazivao boga Helija, zaštitnika grada, a služio je kao svjetionik. Srušio ga je potres 224. pr. Kr. Kada je kalif Muavija 653. osvojio Rod, prenio je ostatke kipa u Siriju, gdje ih je kupio neki trgovac iz Edese i pretopio u oružje.

Artemizij (grčki Ἀρτεμίσιoν, Artemísion), mramorni jonski hram grčke božice Artemide u Efezu, bio je sagrađen u VI. do V. st. pr. Kr. na mjestu ranijega svetišta; prema tradiciji, gradili su ga Hersifron i Metagen, a završili Peonije iz Efeza i Demetrije oko 450. pr. Kr. Hram je bio dug oko 110 m, a širok 50 m; krov su nosili mramorni stupovi promjera većeg od 2 m, ispod kojih se nalazio niz reljefâ. Hram je 356. pr. Kr. spalio Herostrat, s namjerom da mu tradicija sačuva ime. Nastojanjem Aleksandra Velikoga hram je obnovio graditelj Hirokrat; ukrasili su ga skulpturama Skopa i Praksitel, a bio je i bogato oslikan. Bio je opljačkan i porušen prigodom invazije Gota 263; kamenje je upotrijebljeno za gradnju kršćanskih crkava i bizantskih utvrda.

Fidijin olimpijski Zeus, 12 m visok kip od zlata i bjelokosti u hramu u Olimpiji u Elidi, koji je sredinom V. st. pr. Kr. izgradio Fidija sa svojim učenicima. Prikazivao je Zeusa, bujne kose, brkova i brade, kako sjedi na prijestolju okićen maslinovim grančicama, držeći u desnoj ruci statuu ovjenčane Nike (božice pobjede), a u lijevoj žezlo s orlom. Odjeća i sandale bile su mu od zlata, ogrtač ukrašen likovima ljudi, životinja i cvijeća. Prijestolje od zlata, ebanovine i bjelokosti, ukrašeno dragim kamenjem, bilo je puno skulptura. Uz noge trona nalazile su se po četiri Nike; naslon trona nosile su dvije sfinge, a pod njihovim nogama bile su skupine tebanskih dječaka. Boga su okruživali lik Nike, likovi haritâ i horâ, osam figura gimnastičara koje su prikazivale osam kategorija olimpijskih natjecanja, prikaz borbe Herakla s amazonkama, zlatni lavovi, prikaz Afroditina rođenja iz mora, šest glavnih božanskih parova, likovi Helija na kolima i Selene na konju. Prostor ispod prijestolja slikama je ukrasio Panen. Kip je bio uništen zajedno s hramom u razdoblju seobe naroda (oko 426). U novije doba otkriveni su kalupi za koje se smatra da su bili upotrijebljeni za lijevanje metalnih dijelova kipa.

Egipatske piramide, grobnice egipatskih faraona u geometrijskom obliku četverostrane piramide. (→ piramida)

Aleksandrijski svjetionik, svjetionik kraj Aleksandrije; nalazio se na ušću Nila na otoku (sada poluotoku) Faru (grčki Pháros). Sagradio ga je Sostrat iz Knida za prvih Ptolemejevića; dovršen je oko 280. pr. Kr. Bio je posvećen »bogovima spasiteljima pomoraca«. Svjetlo se dobivalo paljenjem smolastoga drva i vjerojatno mineralnih ulja; vidjelo se iz daljine od 50 km, a odražavala su ga golema konkavna metalna zrcala, koja je navodno izumio Arhimed. Toranj svjetionika bio je visok oko 120 m. Nad ostatcima Aleksandrijskoga svjetionika bila je sagrađena u XV. st. citadela (burdž) mamelučkoga sultana Kaitbaja (Qā’it Bay).

Mauzolej, mramorna grobnica karijskoga vladara Mauzola u Halikarnasu iz IV. st. pr. Kr. (→ mauzolej)

Semiramidini viseći vrtovi, nasadi i vrtovi na terasama, stupovima i lukovima u Babilonu, za koje grčki povjesničari prema asirsko-babilonskoj legendi tvrde da ih je dala zasaditi legendarna asirska vladarica Semiramida.

Od kraja XVIII. stoljeća te osobito u razdoblju romantizma počeli su se sastavljati i popisi sedam srednjovjekovnih svjetskih čuda (u koja su se ubrajali kosi toranj u Pisi, Taj Mahal, Kineski zid, Aja Sofija i druge građevine). Također, često se neka novija (Kip slobode, Eiffelov toranj) ili Europljanima novootkrivena (Machu Picchu, Angkor Vat) građevina proglašavala osmim svjetskim čudom. Različiti popisi svjetskih čuda postali su osobito popularni u XX. stoljeću. Tada su se počeli sastavljati i popisi prirodnih čuda (najčešće su na tim popisima Grand Canyon, Nijagarini i Viktorijini slapovi, Veliki koraljni greben u Australiji). Telefonskom i internetskom anketom, god. 2007. bio je organiziran izbor novih sedam svjetskih čuda u kojem su izabrani Kineski zid, Petra u Jordanu, Kristov kip ponad Rio de Janeira, Machu Picchu, Chichén Itzá, Kolosej i Taj Mahal (egipatske piramide proglašene su počasnim čudom).

Citiranje:
svjetska čuda. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 21. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59128>.