svijet života, u fenomenologiji E. Husserla horizont predznanstvenoga iskustva, u kojem su nataloženi svi »sedimenti smisla« čovjekova života, a koji se trebaju osvijetliti u znanstvenoj, odn. fenomenološkoj refleksiji. To je intersubjektivno konstituirani svijet izvornih evidencija stečenih na temelju čovjekova neposrednog ophođenja s cjelokupnom zbiljnošću; one su zbog toga uvijek predrefleksivne, tj. relativno-subjektivne i zato se tako stečene istine tek u tijeku transcendentalno-fenomenologijske konstitucije trebaju dovesti do univerzalne, svesubjektivne i invarijantne valjanosti. Zbog toga je svijet života nužno polazište znanstvene refleksije pa zanemarivanje tih prvih, životnosvjetovnih evidencija, po Husserlu, dovodi do »krize smisla« svake znanosti, tj. do gubitka njezine ukorijenjenosti u čovjekovu neposrednom iskustvu svijeta.
