struka(e):

Svarožić (praslav. Svarožitь), slavenski bog ognja, Svarogov sin. Jedno od božanstava kojih su idoli stajali u Kijevu na Gori pred kneževim dvorom. Kako se i Dabog, koji je sunce, naziva Svarogovim sinom, moglo bi se misliti kako je identičan Svarožiću, da idoli obojice nisu stajali jedan kraj drugoga u svetištu na kijevskoj Gori. U pribaltičkih se Slavena Svarožić (Zvarasiz, Svarasici) štovao u svetištu i proročištu Rethri. Ondje se, po vrelima, zvao i Radigost. Atributi su mu bili posvećeni konj i koplje, kao i Svantevitu, ali je njemu pripadao i golemi vepar koji je dolazio iz mora.

Citiranje:

Svarožić. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/svarozic>.