struka(e):

supin (lat. supinum), u lingvistici, termin za nelični (infinitni) glagolski oblik koji u gramatici nekih jezika zamjenjuje određene tipove zavisnih rečenica. U latinskome supin potječe od glagolske imenice tvorene sufiksom *-tu- i stoji ugl. u namjernim i posljedičnim rečenicama, često uz glagole kretanja, npr. eo cantatum »idem pjevati« (gdje je cantatum supin glagola cantare »pjevati«). Staroslavenski je imao supin tvoren sufiksom koji se upotrebljavao u sličnim konstrukcijama kao i lat. supin, no u hrvatskom je standardnom jeziku ulogu supina zamijenio infinitiv. Kao posebna kategorija supin je još očuvan u nekim kajk. govorima, usp. npr. kajkavski idem spat, sa supinom spat koji se razlikuje od infinitiva spati (npr. nečem spati).

Citiranje:

supin. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/supin>.