TRAŽI DALJE:
STRUKE:

barbarizam

barbarizam (od grč. βάρβαρος: stran, inozeman, negrčki).

1. Divljačko, nekulturno ponašanje, divljaštvo, barbarstvo; divljački, nekulturan čin, ispad.

2. Kod Grka: povođenje za govorom i običajima barbara, odnosno nehelenskih naroda.

3. U jezikoslovlju u starijoj purističkoj literaturi naziv a) za nepotrebnu posuđenicu ili sintaktičku konstrukciju oblikovanu pod utjecajem drugoga jezika, b) za lošu ili doslovnu prevedenicu (»kovanicu«) prema riječi iz stranoga jezika, c) za lošu (»neuspjelu«) novotvorenicu (neologizam) i d) za svaku grubu jezičnu pogrješku. U hrvatskom purizmu naziv se udomaćio u drugoj polovici XIX. st., a tomu su svojim radovima pridonijeli F. Kurelac (Mulj govora nespretna i nepodobna nanešen na obale našega jezika ili o barbarizmih, 1873), A. V. Tkalčević (Obrana niekoliko tobožnjih barbarizamah, 1874) i T. Maretić (Antibarbarus u dodatku I. izd. njegove Gramatike i stilistike, 1899). Početkom XX. st. barbarizmima se ustrajno bavio V. Rožić u svojem djelu Barbarizmi u hrvatskom jeziku (1904).

Citiranje:
barbarizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 28. 11. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5845>.