Stol sedmorice (latinski Tabula septemviralis), vrhovno sudište za pravno područje Hrvatske i Slavonije te za bivše austrijsko pravno područje, osnovano 1862. Do 1874. predsjedao mu je ban, a od tada – prema uvedenomu načelu diobe sudstva i uprave – predsjednika biraju suci između sebe. Stol sedmorice bio je najviša sudska instancija za područje Hrvatske i Slavonije; u vijeću od sedam sudaca sudio je u kaznenim predmetima, a u građanskim, parničnim i izvanparničnim predmetima u vijeću od pet odnosno tri suca. U njegovu su nadležnost ulazili i poslovi Vrhovnoga urbarskoga sudišta za Hrvatsku i Slavoniju te, na zahtjev vlade, davanje mišljenja o vladinim nacrtima zakona. Poseban odsjek Stola sedmorice za Vojnu krajinu djelovao je 1874–81. Kraljevskim ukazom od 28. XI. 1919. bilo je osnovano posebno Odjeljenje B Stola sedmorice kao najviša sudska instancija za krajeve Kraljevine SHS u kojima su vrijedili austrijski zakoni (slovenske zemlje i Dalmacija), a radom je započelo 15. I. 1920. Mjesna nadležnost Stola sedmorice bila je protegnuta 1932. i na Međimurje. Od 1939. Stol sedmorice postao je vrhovni sud novoosnovane Banovine Hrvatske te je u njegovo područje bilo uključeno i područje Apelacijskoga suda u Splitu. Odjeljenju B ostao je podložan samo Apelacijski sud u Ljubljani, te je ono 1939. bilo premješteno u Ljubljanu postavši Vrhovno sodišče u Ljubljani. Zakonskom odredbom iz 1942. bili su ukinuti Stol sedmorice i Vrhovni sud u Sarajevu i umjesto njih osnovan Vrhovni sud u Banjoj Luci s kasacijskom nadležnošću za cijelo područje NDH. No kako ta odredba nije provedena, Stol sedmorice nastavio je djelovanje i 1943. preuzeo nadležnosti navedenih sudova. Ukinut je odlukom Predsjedništva AVNOJ-a 1945.
