struka(e):
Stančić, Nikša
hrvatski povjesničar
Rođen(a): Stari Grad, Hvar, 16. III. 1938.

Stančić, Nikša, hrvatski povjesničar (Stari Grad, Hvar, 16. III. 1938). Diplomirao (1964) i doktorirao (1979) povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. God. 1964–65. bio urednik Školskoga radija i televizije, a 1967–71. kustos Povijesnoga muzeja Hrvatske u Zagrebu. Od 1971. zaposlen na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, od 1991. redoviti profesor. God. 1986–91. bio je predstojnik Zavoda za hrvatsku povijest, a od 2004. do umirovljenja 2008. predstojnik Katedre za hrvatsku povijest. Bavi se proučavanjem hrvatske povijesti novoga vijeka, posebice problematikom modernizacije, nacije i nacionalizma te hrvatskog narodnog preporoda u sjevernoj Hrvatskoj i Dalmaciji. Za redovitoga člana HAZU izabran je 2004; voditelj Arhiva HAZU od 2016. Značajnija djela: Hrvatstvo, srpstvo i jugoslavenstvo u Dalmaciji u vrijeme narodnog preporoda (1970), Hrvatska nacionalna ideologija preporodnog pokreta u Dalmaciji (1980), Gajeva »Još Horvatska ni propala« iz 1832–33.: ideologija Ljudevita Gaja u pripremnom razdoblju hrvatskog narodnog preporoda (1989), Hrvatski državni sabor 1848. (koautori I. Iveljić i J. Kolanović, 2001), Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeću (2002), Godina 1848. u Hrvatskoj: središnje državne institucije u transformaciji (2010), Povijest hrvatskoga grba: hrvatski grb u mijenama hrvatske povijesti od 14. do početka 21. stoljeća (suautor Dubravka Peić Čaldarović, 2011). God. 2011. objavljen je Zbornik Nikše Stančića s nizom priloga suvremenih povjesničara i bibliografijom autora.

Citiranje:

Stančić, Nikša. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/stancic-niksa>.