Stafilić (Stafileo, Staphileus), hrvatska građanska obitelj iz Trogira. Prema obiteljskoj tradiciji podrijetlom su s Krete. Prvi poznati član obitelji bio je Stjepan, koji se u prvoj polovici XV. st. spominje kao postolar (Stephanus Stafilia calegarius). Njegov sin Mate također je bio postolar, a sudeći prema oporuci iz 1448. imao je kćeri Margaretu, Ursu i Ivanu te sina Stjepana, koji se u izvorima spominje kao trogirski građanin (Steffanus Staffilich ciuis et habitator Tragurii). Stekavši imetak, dao je početkom XVI. st. nedaleko od Trogira sagraditi kaštel (Kaštel Štafilić). Imao je nezakonitoga sina Matu, a u braku sa šibenskom plemkinjom Margaretom Dragojević sinove Petra, Jakova i Ivana te kćeri Jerku (udanu za trogirskoga plemića Nikolu Lucija) i Nikolotu. Ivan (1472–1528) je bio šibenski biskup (1512–28), auditor Rimske rote, legat papa Klementa VII., Julija II. i Leona X. te pisac djela Rasprava o nasljeđivanju crkvenih dobara (Tractatus de gratiis expectativis, 1540). Jerka je bila udana za Jerolima, sina Jakova Andreisa, te je u svojoj oporuci sastavljenoj 1578. darovala dio sela Ljubitovica svojim nećacima. Nakon smrti Jakovljeva sina Ivana (1527/28), nasljednice njegova imanja i Kaštel Štafilića bile su kćeri Stjepanova sina Petra – Ivana, Nikolota i Katarina. Nikolota, udana Zavoreo (Zavorović), u oporuci sastavljenoj 1582. ostavila je unuku Dinku neke nekretnine u Trogiru. Ivana je bila u braku s trogirskim plemićem Ivanom Casottijem (Kažotić). Nakon XVI. st., kada su Stafilići pripadali krugu uglednih trogirskih obitelji, njihov je utjecaj oslabio.
