srednji slojevi, društveni slojevi koji su smješteni između više klase (viših slojeva) i niže klase (nižih slojeva). U socijalnoj se teoriji različito objašnjavaju razlozi za postojanje srednjih slojeva, njihova uloga i načini uspostave »granica« između srednjih slojeva s jedne strane, te viših i nižih slojeva s druge. Marksistička teorija klasa polazi od dihotomije vladajuće i potlačene klase. Premda se dopušta postojanje srednjih klasa ili slojeva, koje stoje između tih dviju suprotstavljenih, one se shvaćaju kao zaostatci starijih oblika strukturiranja, odnosno prijelazni oblici koji postupno nestaju, npr. obrtnici, te oni koji se nalaze u procesu stapanja s radničkom klasom. Stvarni društveni procesi nisu slijedili predviđanja o polarizaciji društvene strukture na vladajuću klasu, koja posjeduje kapital, i na izrabljivanu klasu, koja posjeduje samo svoju radnu snagu. Između tih dviju osnovnih klasa nastaju srednji slojevi, položaj kojih se temelji na uslugama, znanju i povoljnom stanju na tržištu radne snage. Prijelaz iz industrijskoga u postindustrijsko društvo mijenja klasnu strukturu u smjeru bujanja srednjih slojeva i znatnoga smanjenja zaposlenih u industrijskoj proizvodnji. Javljaju se rasprave o tom imaju li, u teorijskom smislu, pripadnici novih skupina zanimanja stvarno isti položaj kao bivši fizički radnici, bez obzira na to što njihov posao sada nije manualan. Unatoč sličnosti položaja, nove skupine po svojem načinu života i pogledu na svijet više nisu identične radničkoj klasi i zaista stoje »između« gornjih i donjih slojeva. Shema za ispitivanje slojevne strukture M. Webera plodnija je od dihotomne, posebice njegovo naglašavanje položaja na tržištu radne snage kao odlučujućega čimbenika koji alocira nagrade kroz stratifikacijski sustav. One skupine koje posjeduju znanja što dobro prolaze na tržištu zauzimaju položaj neovisan o vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju, ali i znatno različit od položaja onih koji prodaju samo fizičku radnu snagu. U tom je smislu paradigmatsko djelo američkoga sociologa Ch. W. Millsa Bijeli ovratnik (1951); pripadnici srednjih slojeva ne nose više plave radničke uniforme, nego sjede u uredima i nose bijele košulje. Suvremeno postindustrijsko društvo postaje društvo srednjih slojeva, jer je sve manje ljudi zaposleno u izravnoj materijalnoj proizvodnji, a zbog kompjutorizacije i robotizacije zahtijeva se sve bolje obrazovanje onih koji u njoj sudjeluju. To širenje srednjih slojeva ima važne teorijske posljedice za stabilnost političkog poretka. Već je Aristotel pisao da »U svim državama postoje tri grupe stanovnika: vrlo bogati, vrlo siromašni i treća klasa – posredujuća između tih dviju. … Dobro uređenje mogu imati one države u kojima postoji brojan srednji stalež, jači od drugih dvaju zajedno, ili ako to ne može biti, onda od svakoga od njih.« U suvremenoj je sociologiji također prisutna ideja o srednjim slojevima kao preduvjetu demokratskoga poretka. S. M. Lipset u Političkom čovjeku (1960) ističe da je preduvjet za uspostavu demokratskoga poretka razvoj srednjih slojeva, koji zbog svojega obrazovanja žele utjecati na političke odluke, a kao vlasnici imovine žele kroz demokratske institucije osigurati svoj materijalni posjed kako ne bi bio ugrožen arbitrarnim odlukama nedemokratske vlade.
