srčani glikozidi (kardiotonični glikozidi), lijekovi s učinkom na srce, prirodni ili polusintetski glikozidi digitalisa i njima po kem. građi i djelovanju slični spojevi, digitaloidi. U med. primjeni slični su po djelovanju, ali se razlikuju u upijanju, brzini nastupa i trajanju djelovanja. Najznačajniji glikozidi digitalisa – digitoksin i gitoksin – dobivaju se od biljke naprstka ili pustikare (Digitalis purpurea), a lanatozidi – digoksin, acetildigitoksin, medigoksin, delanozid – od biljke pustene ili vunaste pustikare (Digitalis lanata). Najčešće primjenjivani digitaloidi jesu glikozidi strofantusa K-strofantin i G-strofantin iz biljaka Strophantus kombé, Strophantus gratus i Acocanthera ouabaia, glikozid iz bijeloga morskog luka (Scilla maritima) proscilaridin, glikozidi gorocvijeta (Adonis vernalis) adenozid i adonivernozid, glikozidi đurđice (Convallaria maialis) konvalamarin i konvalatoksin. Primjenjuju se za jačanje oslabljena srčanoga mišića, os. lijeve klijetke, kod zatajivanja i nepravilnoga rada srca. Pospješuju izlučivanje vode, a rad srca postaje ekonomičniji, puls sporiji, puniji i redovitiji.
