Spirito [spi:'~], Ugo, talijanski filozof (Arezzo, 9. IX. 1896 – Rim, 28. IV. 1979). Predavao je ekonomiju na sveučilištu u Pisi (od 1932), a filozofiju u Messini (od 1935), Genovi (od 1936) i Rimu (od 1938). Spiritova misao razvijala se pod znatnim utjecajem G. Gentilea, osobito njegova aktualizma, odakle proizlazi i središnja teza o identičnosti filozofije i znanosti. Neutemeljenost razlikovanja filozofije – kao znanja o onom općemu – i znanosti – kao znanja o pojedinačnom – Spirito tumači time što se spoznajni proces, u kojem se obje podudarno ostvaraju, kreće od pojedinačnoga prema općem i obratno. Nedohvatljivost konačnoga cilja znanosti – jedne, potpune istine – navodi ga na zauzimanje problematističkoga gledišta, odn. isticanja protuslovljâ u koje upadaju misaoni obrasci Zapada pri potrazi za apsolutnom istinom. Značajnija djela: Talijanski idealizam i njegovi kritičari (L’idealismo italiano e i suoi critici, 1930), Kapitalizam i korporativizam (Capitalismo e corporativismo, 1933), Znanost i filozofija (Scienza e filosofia, 1936), Život kao istraživanje (La vita come ricerca, 1937), Život kao umjetnost (La vita come arte, 1941), Život kao ljubav (La vita come amore, 1953), Kršćanstvo i komunizam (Cristianeismo e comunismo, 1958), Kritika demokracije (Critica della democrazia, 1963), Od mita do znanosti (Dal mito alla scienza, 1966), Dvije lažne znanosti: sociologija, psihoanaliza (Due false scienze: la sociologia, la psicoanalisi, 1973), Uspomene nesvjesnoga čovjeka (Memorie di un incosciente, 1977).
