struka(e):
Sorescu, Marin
rumunjski književnik
Rođen(a): Bulzeşti, Dolj, 19. II. 1936.
Umr(la)o: Bukurešt, 8. XII. 1996.

Sorescu [sore'sku], Marin, rumunjski književnik (Bulzeşti, Dolj, 19. II. 1936Bukurešt, 8. XII. 1996). Studirao filologiju u Iaşiu. Počeo je objavljivati pjesme u časopisima. Potom je bio glavni urednik časopisa Viaţa studenţească, a nakon preseljenja u Bukurešt glavni urednik časopisa Luceafărul (1962–65) i drugih. Bio je član Rumunjske akademije od 1989. Ministar kulture 1993–95. Od objavljivanja prve zbirke parodija Sam među pjesnicima (Singur printre poeţi, 1964) piše opuštenim ironijsko-refleksivnim stilom te lucidno demitizira pojave. Uslijedile su zbirke Poeme (1966), Smrt sata (Moartea ceasului, 1967), Kašljete (Tuşiţi, 1970), Pjesme (Poezii, 1993), Prijelaz (Traversarea, 1994). Posebno se izdvajaju zbirke pjesama iz ciklusa U Liliecima (La Lilieci, I–VI, 1973–95), originalna slika rodnoga sela, a naslov kojega dolazi od imena jednoga seoskoga groblja. U alegorijskim dramskim djelima propituje smisao ljudskoga života (Iona, 1968; Crkvenjak – Paracliserul, 1970; Matica – Matca, 1976), a u povijesnima tragičnost kroz anegdotu i burlesku (Zahladnjenje – Răceala, 1980). Pisao je i prozna djela od kojih se ističu humoristični romani: Tri prednja zuba (Trei dinţi din faţǎ, 1977), Vizija brloga (Vizinuea vizuinii, 1982). Objavio je zapažene eseje: Teorija sferâ utjecaja (Teoria sferelor de influenţă, 1969), Rasprava o nadahnuću (Tratat de inspiraţie, 1985) i dr. Njegova djela prevedena su na mnoge jezike, a dramska su izvođena u mnogim svjetskim kazalištima. I sam je prevodio, i to ponajviše s ruskoga (B. Pasternak). Herderovu nagradu dobio je 1991.

Citiranje:

Sorescu, Marin. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/sorescu-marin>.