STRUKE:

sociologija prava

sociologija prava, sociološka disciplina koja se bavi pravom kao zasebnim područjem društv. života. Prvi radovi iz sociologije prava u Europi nastali su iz sociološke i poredbeno orijentirane jurisprudencije, suprotstavljene formalizmu i dogmatskomu legalizmu (R. von Jhering, H. Kantorowicz, E. Ehrlich, L. J. Petražicki). Proučavanje prava kao društv. pojave bilo je često i u radovima sociologa, os. klasika sociološke teorije (É. Durkheim, K. Marx, M. Weber). U anglo-američkom pravu sociološki pristup razvili su također pravnici (R. Pound, pravni realizam), a došlo je i do plodnoga susretanja etno-antropoloških (B. K. Malinowski, K. N. Llewellyn, Edward Adamson Hoebel, Leopold Jaroslav Pospisil), povijesno-poredbenih (H. Maine, L. H. Morgan, F. Pollock) i pravnih studija. Interdisciplinarni kontakt između prava i sociologije uočljiv je i u kriminologiji (E. Ferri), istraživanjima društv. problema i devijantnoga ponašanja. I u hrv. su tradiciji sociološka proučavanja prava bila vezana uz kriminologiju i filozofiju kaznenoga prava (J. Šilović, E. Miler) ili uz etnografske studije nar. života (A. Radić i B. Bogišić). Predmet je sociologije prava činjenično-iskustvena raščlamba prava te se danas promatra, kao i druge sociološke discipline, ponajprije kao empirijska znanost. Među njezinim su istraživačkim temama: djelotvornost prava u raskoraku između normativnog i stvarnoga ponašanja; pravna zanimanja i njihova uloga (suci, odvjetnici i dr.); pravne situacije kao društv. mikrointerakcije (etno-metodološki pristup); društv. kontekst zakonodavstva i drugih drž. djelatnosti (materijalno-supstancijalna dimenzija prava, odn. uvid u društv. aktere i interese); tekstualno-jezična analiza te sagledavanje pravne kulture, odn. znanja u društvu. Teorijsko produbljivanje sociologije prava bilo je zastupljenije u ranijem razvoju sociologije (Durkheim, Weber, Marx, G. Simmel), ali su i u novije doba neki mislioci izgradili teorije društva u kojima pravo zauzima značajno mjesto: teorija institucija (A. Gehlen i M. Hauriou), sociologija prava (G. Gurvitch), sistemska teorija (N. Luhmann), pristup znanju i moći (M. Foucault). Značajni su i neki neomarksistički i postmarksistički pristupi, među kojima se izdvaja prinos njem. filozofa J. Habermasa. Očit je i porast zanimanja za teorijsko sagledavanje prava u sociološkoj perspektivi u SAD-u, gdje se, osim radova Donalda Blacka, ističe škola kritičkih pravnih studija (Roberto Mangabeira Unger), feministička jurisprudencija te neki drugi smjerovi koji su više ili manje bliski sociologiji prava (postmodernizam, pokret pravo i književnost, ekon. analiza prava i dr.).

Citiranje:
sociologija prava. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 27. 9. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=56946>.