Banfi [ba'~], Antonio, talijanski filozof (Vimercate, 30. VIII. 1886 – Milano, 22. VII. 1957). Pod utjecajem E. Husserla i novokantovstva istražuje izravnu spontanost mišljenja i iznosi kritičke refleksije o spekulativnom naslijeđu filozofije. Umnost ne počiva ni na psihološkim ni na metafizičkim osjetilima, nego je neodređeni zakon procesa organiziranja i usklađivanja iskustva. Razvijajući vlastito, fenomenološki određeno razumijevanje dijalektičkog materijalizma, Banfi uklanja mitske momente spoznaje u korist razvoja uma i njegove uloge u tijeku oslobođenja čovjeka. Djela: Filozofija i duhovni život (La filosofia e la vita spirituale, 1922), Kopernikanski čovjek (L’uomo copernicano, 1950), Povijest materijalizma (Storia del materialismo, I–II, 1952–53), Istraživanje o realnosti (La ricerca della realtà, 1959).
