slučaj (grč. αὐτóματον i τύχη, lat. casus).
1. Vremenski i prostorno neodređen, nepredvidljiv ili neodredljiv događaj, koji se nije morao dogoditi ili se mogao dogoditi i drukčije; zbivanje izvan zakonitosti određenoga kauzalnog lanca. Također i pojedinačna, izdvojena pojava, često i posebnih svojstava (slučaj u pravu, kriminalistici i sl.).
2. U prirodnim znanostima, neizbježna pojava pogrešaka (odstupanja) u mjerenju. U okviru teorije vjerojatnosti mogu se slučajne pojave svesti na neke zakonitosti, koje se mogu odrediti sigurnije i preciznije što je broj postupaka veći. (→ slučajna varijabla; teorija pogrešaka; zakon velikih brojeva)
3. U filozofiji, ono što po svojoj bîti nije nužno, ono što nije određeno nikakvim uzrokom ili ono što posjeduje vlastiti uzrok, ali u sebi nema nikakve svrhovitosti. Primjer je takvih slučajeva za Aristotela pronalaženje zakopanoga blaga prilikom kopanja rupe za biljku, ili smrt čovjeka koji jede začinjenu hranu, ožedni, izađe iz kuće i sretne razbojnike koji ga, prolazeći tuda, ubiju; oni nisu došli s namjerom da ga nađu niti su ga namamili, njegova je smrt slučajna. Nasuprot tomu, apsolutni slučaj podrazumijeva potpunu besmislenost zbiljskoga, tj. nemogućnost pronalaženja bilo kakve veze između dvaju događaja koji su u konačnici utjecali jedan na drugi. Teorija slučaja (kazualizam) pokušaj je da se ono što se u prirodi pojavljuje kao smisleno i svrhovito pokaže kao ono što nije ničim uvjetovano, kao npr. nastanak novih živih bića, kod kojih svaki dio bića obavlja posebnu funkciju za život cjelokupnoga organizma. Bit toga nauka sastoji se u tvrdnji da život i evolucija ne pretpostavljaju nikakve prirodne zakone koji bi bili različiti od fizikalno-kemijskih zakona, a koji bi omogućavali da materija bude usmjerena na stvaranje živih bića.
4. U pravu, nepredvidiv događaj koji se, da se mogao predvidjeti, mogao spriječiti ili izbjeći. Riječ je o događaju koji se pojavljuje u okviru djelatnosti subjekta ili izvan okvira njegove djelatnosti, ali nastaje neovisno o volji subjekta i mimo njegova očekivanja. Subjektivna nepredvidivost znači da ga subjekt ni uz najviši stupanj pozornosti koji se od njega zahtijeva (pozornost dobra domaćina, dobra gospodarstvenika ili dobra stručnjaka) u konkretnim okolnostima nije mogao predvidjeti. Kada se za štetu odgovara po pravilima subjektivne odgovornosti, slučaj oslobađa od odgovornosti jer nema krivnje. Ako se odgovara po pravilima objektivne odgovornosti, tj. bez obzira na krivnju, odgovara se i za slučajne štete.
