struka(e): rumunjska književnost
Slavici, Ioan
rumunjski književnik
Rođen(a): Şiria, Arad, 18. I. 1848.
Umr(la)o: Crucea de Jos-Panciu, Vrancea, 17. VIII. 1925.
ilustracija
SLAVICI, Ioan

Slavici [sla'vić], Ioan (pravo prezime Sârbu), rumunjski književnik (Şiria, Arad, 18. I. 1848Crucea de Jos-Panciu, Vrancea, 17. VIII. 1925). Jedan od klasika rumunjske književnosti koji je postavio temelje rumunjske moderne proze, odnosno romana. Teoretičar »pučkoga realizma« koji je kao izvore nadahnuća za književnost isticao folklornu tradiciju i život puka. Na pisanje ga je potaknuo M. Eminescu kojega je upoznao za studija u Beču (bio je i član kruga Junimea kojemu je Eminescu bio jedan od istaknutih članova). Započeo je folklornim novelama i pučkim legendama. Surađivao (bio glavni urednik i pokretač časopisa Tribuna) u različitim novinama i časopisima: Corespondenţa română, Vatra, Ziua, Gândirea, Albina, Gura satului i dr. Prva književno vrijedna novela Pop Tanda (Popa Tanda, 1874) obrađuje moralno-didaktičku temu. Slavici je pažljiv promatrač stvarnosti koju opisuje bez uljepšavanja. Njegovi su likovi seljaci ili pripadnici mladoga erdeljskoga građanstva. Zbirka Novele iz naroda (Nuvele din popor, 1881) opisuje gospodarsko i društveno raslojavanje sela. Seoska je tematika prevladavala u Slavicievoj novelistici do kraja XIX. st. (Novele, I–II, 1892–96). Među najboljim su novelama: Kod seoskoga križa (La crucea din sat, 1876), o prijeporima između dviju dobrostojećih obitelji; Tatin Budulea (Budulea Taichii, 1880), psihološka analiza seljačića koji se školovanjem nastoji uzdići na društvenoj ljestvici; Gorštakinja (Pădureanca, 1884), o nezadovoljstvu siromašnih i obespravljenih seljaka; Zli jezici (Gura satului), izvanredan opis prosidbe; Sretni mlin (Moara cu noroc), o tragičnoj sudbini čovjeka koji misli da radi novčanih interesa može istodobno služiti lupeškoj družini i vlastima. Od romana najbolji je Mara (1906), roman solidne kompozicije, fine obradbe likova što opisuje međuetničke odnose u Banatu. Od ostalih romana ističe se Iz grijeha u grijeh (Din păcat în păcat, 1924). Osrednje su vrijednosti dramska djela: komedije Kći seoskoga glavara (Fata de birău, 1871), Mušice (Toane, 1875) te povijesne drame Bogdan Vodă (1876) i Gaspar Graţiani (1888), ova posljednja o životu hrvatskoga pustolova kojega je Porta, kao dragomana, postavila za kneza Moldavske, a kojega su ubili boljari kada je htio pobjeći Poljacima.

Citiranje:

Slavici, Ioan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 20.4.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/slavici-ioan>.