sinharmonizam (sin- + harmonizam, od harmonija).
1. Slogovna harmonizacija koju su slavisti uočili u praslavenskom jeziku, a sastoji se u izjednačenju (asimilaciji) glasova u istom dijelu izgovornoga trakta. Motivirana je izbjegavanjem susjedstva stražnjega suglasnika i prednjega samoglasnika ili obrnuto, radi smanjenja artikulacijskoga napora. Može se manifestirati kao palatalizacija velara ili kao prijeglas, tj. prilagodba samoglasnika.
2. Naziv za vokalnu harmoniju, pojavu svojstvenu npr. ugrofinskim, turkijskim i dr. jezicima, u skladu s kojom se vokal sufiksa usklađuje (harmonizira) s vokalom osnove, npr. madž. kert: vrt – kertben: u vrtu naprama ház: kuća – házban: u kući (-ben – -ban) ili tur. ev: kuća – evler: kuće naprama at: konj – atlar: konji (-ler – -lar).
