Simion [simio'n], Eugen, rumunjski književni kritičar i povjesničar književnosti (Chiojdeanca, Prahova, 25. V. 1933 – Bukurešt, 18. X. 2022). Iznimna osobnost suvremene rumunjske književne kritike i povijesti književnosti. Nakon studija književnosti na Sveučilištu u Bukureštu postao asistentom. Doktorirao tezom o drugom velikom rumunjskom kritičaru: Eugen Lovinescu, spašeni skeptik (Eugen Lovinescu, scepticul mântuit, 1969). Bio je lektor na Sorbonnei (1970–73), kada je upoznao velikane rumunjske književnosti i kulture M. Eliadea, E. Ciorana, E. Ionescua, koje je potom evocirao u djelu Vrijeme življenja, vrijeme ispovijesti: pariški dnevnik (Timpul trăirii, timpul mărtusirii: jurnal parizian, 1977). Od književnokritičkih djela zapažena su: Eminescuova proza (Proza lui Eminescu, 1964), Smjerovi u suvremenoj književnosti (Orientări în literatura contemporană, 1965), Preziranje retorike (Sfidarea retoricii, 1986). Njegovo je fundamentalno djelo Rumunjski pisci danas (Scriitori români de azi, I–IV, 1974–89). Član Rumunjske akademije od 1992. i njezin predsjednik od 1998. do travnja 2006.
