silikoni (prema silicij), polimerni organosilicijevi spojevi u kojima su silicijevi atomi naizmjenično povezani s kisikovim atomima u velike lančane (linearne) ili umrežene strukture. Na silicijeve su atome vezane istovrsne ili raznovrsne organske skupine, najčešće metilna, a rjeđe fenilna, etilna ili propilna skupina. U tim se polimerima sjedinjuju svojstva organskih polimera (umjetnih smola) i anorganskih polimera (silikata). Silikoni se dobivaju od silicijeva tetraklorida, koji s organskim kloridima daje silikokloride, npr. R2SiCl2 (R je organska skupina); oni se hidroliziraju u silanole, R2Si(OH)2, koji se zatim polikondenziraju u silikone.
Zbog svojih izvanrednih fizikalnih i kemijskih svojstava silikoni imaju, posebno u novije doba, veliku tehničku važnost i primjenu. Prema upotrijebljenim sirovinama mogu se dobiti kapljeviti (silikonska ulja), čvrsti (silikonske smole) ili elastični (silikonske gume) silikonski proizvodi. Silikonska ulja imaju vrlo malenu napetost površine, malo mijenjaju viskoznost s promjenom temperature i termički su vrlo stabilna (u temperaturnom području od –70 do 250 °C); rabe se kao sredstva protiv pjenjenja, za impregnaciju tkanina za automobilsku polituru te u hidraulici i rashladnoj tehnici. Silikonske smole krhke su, vrlo otporne prema toplini i atmosferilijama, pa služe u pripravi visokotemperaturnih izolatora i lakova. Silikonske gume ostaju elastične i na vrlo niskim temperaturama, a podnose i vrlo visoke temperature (termički su stabilne od –60 do 250 °C). Vrlo su otporne prema kemijskim agensima; na njih ne djeluju voda, ozon, svjetlost, otapala ni oksidansi, ali su male mehaničke čvrstoće i slabe otpornosti prema trošenju. Rabe se za izradbu složenih izolacijskih materijala i visokonaponskih izolatora.
