TRAŽI DALJE:
STRUKE:

signatura

signatura (srednjovj. lat. signatura: pečaćenje, potpisivanje, od lat. signare: obilježiti, označiti).

1. Oznaka smještaja knjige i druge građe u knjižnici s pomoću koje se građa pronalazi. Bilježi se na hrptu, odnosno omotu knjige i u kataložnom zapisu. Nekad se u knjižnicama koristila tzv. fiksna signatura, koja je označavala točno određeno mjesto u ormaru, na polici, itd.; danas se uglavnom koriste pomične signature, koje određuju položaj knjige s obzirom na ostale knjige i nisu vezane uz određeno mjesto. U hrvatskim knjižnicama signaturu najčešće čini skraćena stručna oznaka, prva tri slova autorova imena i početno slovo naslova knjige.

2. U tiskarstvu, oznaka broja knjižnog arka za olakšano snalaženje među knjižnim arcima prilikom njihova slaganja u knjižni blok. Uobičajeno se označava na hrptu arka (tzv. hrptena signatura), dok se oznaka na prvoj i trećoj stranici arka (uz koju uobičajeno dolazi i skraćeni naziv knjige, tzv. norma) danas vrlo rijetko koristi.

Citiranje:
signatura. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 25. 6. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=55880>.