Sickel [zi'kəl], Theodor von (latinizirano Fridericus Adolphus Theodorus Sickel), njemački povjesničar, paleograf, diplomatičar i egdotičar (Aken, Sachsen-Anhalt, 18. XII. 1826 – Merano, Tirol, 21. IV. 1908). Potekao iz protestantske obitelji koja ga je usmjerila na teološki studij koji je i upisao 1845. u Halle/Saaleu. Ondje se nije dugo zadržao već je započeo studirati povijest u Berlinu, gdje je doktorirao 1850. Zbog političkih razloga 1848. otišao je u Pariz na École des Chartes, glasovitu francusku školu za paleografiju i diplomatiku. Od 1855. živio je u Beču; bio je izvanredni profesor paleografije, diplomatike i kronologije na Institutu za istraživanje austrijske povijesti, a 1869. postao je ravnateljem. Od 1870. bio je punopravni član Austrijske akademije znanosti i umjetnosti. Zapaženo mu je djelo Srednjovjekovni spomenici u preslicima sabrani iz arhiva i knjižnica Austrijskoga Carstva (Monumenta graphica medii aevi ex archivis et bibliothecis imperii Austriaci collecta, I–X, 1858–82). Pomogao je utemeljiti Austrijski povijesni institut u Rimu (1881), kojemu je 1891. postao ravnateljem. Za svoj rad primio je mnogobrojna odlikovanja i priznanja, a 1889. ušao je i u Gornji dom austrijskoga parlamenta. Glavna djela: Prinosi diplomatici (Beiträge zur Diplomatik, I–VIII, 1861–82), Službeni spisi karolinških kraljeva i careva razvrstani i protumačeni (Acta regum et imperatorum Karolinorum digesta et enarrata, I–II, 1867), Isprave njemačkih kraljeva i careva (Die Urkunden der deutschen Könige und Kaiser, I–II, 1879–84), Carske listine u preslicima (Kaiserurkunden in Abbildungen, I–XI, 1880–91., koautor H. Sybel), Dnevna knjiga rimskih biskupa (Liber diurnus Romanorum pontificum, 1889).
