struka(e): geografija, opća

Sichuan [sɨčʰuan] (pinyin; tradicionalno Szechwan i Szechuan [sečʰuan]), pokrajina u porječju gornjega toka rijeke Yangtze u jugozapadnoj Kini; obuhvaća 486 100 km² (druga po površini među kineskim pokrajinama) s 83 674 866 st. (2020). Sastoji se od plodnoga, gusto naseljenoga, međuplaninskoga Sichuanskoga (Sečuanskog) bazena (oko 165 000 km²) na istoku i od visokoplaninskoga područja (više od 4000 m; Tibetsko visočje i planinski lanci Hengduan i dr.) na zapadu (do 7556 m u vrhu Gongga u planinskome lancu Daxue), koje je u nižim dijelovima mjestimično obraslo šumom (mnoge endemične biljne vrste). U Sichuanu obitava oko 30% svjetske populacije panda, osobito u rezervatima Wolong, Siguniang i Jiajin (od 2006. na UNESCO-ovu su popisu svjetske prirodne baštine). Sichuan je seizmički vrlo aktivno područje zbog sudara Indijsko-australske i Euroazijske ploče (za potresa 2008. poginulo je gotovo 90 000 ljudi). Kroz Sichuan protječu rijeke Min, Tuo, Jialing (Chialing), pritoke Yangtzea koji teče južnim rubom pokrajine; hidroenergijom je najbogatija kineska pokrajina. Glavnina jezera (uglavnom manjih ledenjačkih) nalazi se u zapadnome, planinskom dijelu. Klima je u Sichuanskom bazenu vlažna (oko 1000 mm oborina godišnje) suptropska, pod utjecajem monsuna; zime su kratke, blage i suhe (srednja temperatura siječnja iznosi 5 do 8 °C), a ljeta su duga, vruća (srednja temperatura srpnja 25 do 29 °C) i kišna. Planinska područja imaju duge, hladne (do –30 °C) i suhe zime te svježa ljeta; na krajnjem sjeverozapadu klima je subarktička. Sichuan se ubraja u najvrjednija poljoprivredna područja Kine. Oranice obuhvaćaju oko 7% ukupne površine; uspijevaju žitarice, pamuk, čaj, šećerna trska, suptropsko voće, različite uljarice, ramija, vinova loza, kamforovac, bambus; proizvodnja ljekovitoga bilja. Po urodu riže i pšenice Sichuan je među vodećim pokrajinama. Natapaju se velike površine. Važan je uzgoj dudova svilca. Stočarstvo (svinje, goveda). U zapadnome, planinskom dijelu pokrajine uzgajaju se koze, ovce, jak i konji. Sichuan je bogat hidroenergetskim potencijalom. Vodeća je pokrajina u zemlji i svijetu po rezervama vanadija, litija i titanija, a važna su i ležišta ugljena, prirodnoga plina (oko 20% kineskih rezervi), fluorita, željeza, kobalta. Razvijena je metalurgija i industrija strojeva (Deyang, Yibin), automobilska, aeronautička (rakete, sateliti; raketodrom Xichang), elektronička (Mianyang i dr.), kemijska, tekstilna (svila, pamuk), drvoprerađivačka, prehrambena (šećer i dr.) i farmaceutska industrija, proizvodnja papira, vina. Industrijska proizvodnja i gusta prometna mreža uglavnom su koncentrirane u istočnome dijelu pokrajine. Glavni je i najveći grad te međunarodna zračna luka Chengdu. Ostali se veći gradovi Mianyang, Nanchong, Dazhou (1 135 800 st.), Luzhou (1 128 500 st.) i Yibin.

Citiranje:

Sichuan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 19.4.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/sichuan>.