Senancour [sənᾶku:'ʀ], Étienne Pivert de, francuski književnik (Pariz, 16. XI. 1770 – Pariz, 10. I. 1846). Iz aristokratske obitelji, živio u Švicarskoj 1789–1803. Nakon povratka u Francusku objavljivao eseje etičke i društvene tematike (npr. O ljubavi – De l’amour, 1806; Sažetak povijesti moralnih i religioznih tradicija – Résumé de l’histoire des traditions morales et religieuses, 1825). Utjecaj J.-J. Rousseaua na Senancoura razvidan je u eseju Maštanja o iskonskoj naravi čovjeka (Rêveries sur la nature primitive de l’homme, 1799) te u romanu Obermann (1804), u kojem naslovnoga junaka, senzibilnog usamljenika u švicarskim planinama, muče melankolija i osjećaj tzv. svjetske boli. Stilom i kompozicijom u duhu romana XVIII. st., s prikazom prirode kao metaforičkog odraza ljudske duše, taj je roman isprva prošao nezapaženo, da bi ga nakon drugog izdanja 1833. s oduševljenjem prihvatili francuski romantičari prepoznavši u njem ranu najavu vlastita svjetonazora.
