semitska pisma, pisma kojima su se služili narodi Starog istoka nastanjeni od Perzijskoga zaljeva do Etiopije čiji su jezici potekli iz prasemitskoga, njihova zajedničkoga jezičnoga korijena. Kanaanci i Feničani prvi su uveli akrofonetsko i alfabetsko pisanje (→ pismo) približno između 2000. i 1600. pr. Kr. Postupno su kroz iduća stoljeća od njih pismo (alfabet) preuzeli i svi ostali semitski narodi. Akadsko pismo bilo je zapravo klinasto pismo: klinasti znakovi označavali su najprije pojedine riječi (piktografsko pismo), potom slogove (silabičko pismo). Sredinom II. tisućljeća pr. Kr. stanovnici Ugarita klinastim su znakovima označavali pojedine glasove (kuneiformni ili klinasti alfabet); imali su 27 znakova za suglasnike i tri znaka za samoglasnike a, i i u. To je bio zapravo prvi pokušaj stvaranja nekog akrofonetskog alfabeta, ali od klinastih znakova. Feničko pismo nastalo je oko 1400. pr. Kr. Bilo je linearna, trokutna oblika. Stvoreno je na temelju egipatskoga hijeratskog pisma. Od feničkoga se pisma razvilo aramejsko, nabatejsko, sirsko i arapsko pismo, pa i grčko pismo. I klasično hebrejsko pismo (kurzivno, linearno) razvilo se od feničkoga pisma. Neki ga zovu i kanaanskim pismom. Bilo je u uporabi već od XI. st. pr. Kr. Najstariji dokumenti potječu iz Gezera (Gezerski kalendar iz X. st. pr. Kr., natpis u tunelu Šiloe u Jeruzalemu iz VIII. st. pr. Kr.). Tim je pismom do IV. st. pr. Kr. bila pisana Hebrejska Biblija. U III. st. pr. Kr. Židovi su napustili klasično hebrejsko pismo i preuzeli aramejsko kvadratno pismo. Ono se također razvilo iz feničkoga pisma (X. st. pr. Kr.), međutim slova su oblikovana u četverokutnom obliku (kvadrati). Zato se i zove kvadratno pismo, za razliku od feničkoga i hebrejskoga linearnog oblika. Ima 22 slova. Židovi se još danas njime služe. U II. st. pr. Kr. Nabatejci su oblikovali od aramejskoga pisma nabatejsko pismo (22 slova), od kojega se u V. st. razvilo arapsko pismo kojim danas pišu Arapi (28 suglasnika).
