segregacija (kasnolat. segregatio: odvajanje, razdvajanje), prostorno odvajanje pojedine rasne, etničke, vjerske ili klasne skupine na temelju diskriminacije. U svim civilizacijama pojavljuje se rano, primjerice u europskim gradovima u srednjem vijeku i ranome novom vijeku (npr. židovski geto). U nekim je zemljama rasna segregacija dugo bila propisana zakonom (npr. zabrana sklapanja mješovitih brakova), kao u SAD-u do 1950-ih i Južnoafričkoj Republici (→ aparthejd) do 1990-ih. I nakon odluka savezne vlasti u prilog desegregaciji u južnim državama SAD-a, koja je provođena i uz pomoć savezne policije i vojske, tamošnji rasisti isticali su parolu »odvojeni, ali jednaki«, što znači da bi se unatoč zakonskom izjednačavanju pripadnika različitih rasa ili etničkih skupina trebala zadržati prostorna odvojenost među njima, makar u stanovanju. Doista, u mnogim gradovima, ne samo u SAD-u (npr. »kineski grad« u Los Angelesu ili »mala Italija« u New Yorku) nego i širom svijeta, uključujući najrazvijenije zemlje, stambena segregacija prema etničkoj, vjerskoj ili rasnoj pripadnosti postaje uobičajena pojava (npr. četvrti u zapadnoeuropskim gradovima u kojima su naseljeni isključivo strani radnici sa svojim obiteljima). Segregacija prema klasnoj pripadnosti ima također dugu tradiciju u gradovima širom svijeta, gdje su posebne gradske četvrti bile namijenjene trgovcima ili obrtnicima. Najveći stupanj segregacije postoji, međutim, između bogatih i siromašnih stanovnika gradova (npr. favele u Rio de Janeiru ili siromašne četvrti u Bombayu). U Hrvatskoj i u drugim područjima bivše Jugoslavije, kao i u srednjoj i istočnoj Europi, najviše segregirana, i ujedno najzapostavljenija, manjinska skupina su Romi. Kao posljedica ratova na području bivše Jugoslavije nastali su novi ili su pojačani tradicionalni oblici segregacije, npr. između Srba i Albanaca na Kosovu (danas eklatantan primjer Kosovske Mitrovice), između Bošnjaka, Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini, te između Hrvata i Srba u nekim dijelovima Hrvatske (npr. Vukovar).
