sedimentacija (prema lat. sedimentum: talog).
1. Separacijski proces razdvajanja lebdećih krutih čestica od kapljevine (ili od plina) na temelju različite gustoće, djelovanjem gravitacije ili centrifugalne sile. Obično se radi o gravitacijskom razdvajanju, jer je jednostavnije i jeftinije od centrifugalnoga, iako su mu učinci slabiji. To je najčešće mehaničko taloženje krutih čestica raspršenih u kapljevini (suspenzija). Korisni proizvodi sedimentacije mogu biti bistra kapljevina, talog ili oboje. Kada je proizvod bistra kapljevina, govori se o bistrenju, a kada je proizvod talog, o ugušćivanju. Većina čestica iste tvari istaloži se na dnu taložnika, ali su ipak u nižim slojevima taloga nakupljene pretežno čestice većih dimenzija, dok manje čestice ostaju u višim slojevima taloga. Čestice većih dimenzija i veće gustoće talože se brže. Porastom viskoznosti kapljevine brzina se taloženja smanjuje. Na brzinu taloženja poseban utjecaj ima promjer čestice, jer se brzina povećava s kvadratom promjera. Zato se, radi ubrzavanja sedimentacije, katkad u suspenziju dodaju male količine flokulanata, koji fine čestice skupljaju u veće nakupine (flokule). Kada se u prirodi čestice talože iz vode (rijeke, jezera, more) ili iz zraka, talog se naziva sedimentom.
Uređaji za tehničko provođenje sedimentacije nazivaju se taložnici ili sedimentatori, a mogu biti kontinuirani, polukontinuirani i diskontinuirani. U kontinuirani taložnik, cilindričnu plitku posudu stožasta dna, suspenzija se stalno dovodi, a iz njega se stalno odvode nastali talog i bistra kapljevina. Taložnik ima mehaničke uređaje za grabljanje i guranje taloga prema ispustu. U polukontinuirani taložnik suspenzija se dovodi malom brzinom, a talog se uklanja povremeno. Diskontinuirani (šaržni) taložnik obično je četvrtasta posuda s ravnim ili pak cilindrična posuda sa stožastim dnom, koja se napuni suspenzijom i ostavi da se kapljevina praktički izbistri. Bistra se kapljevina dekantira, a talog ispušta kroz otvor na dnu.
Konstrukcija taložnika ovisi o koncentraciji suspenzije, brzini taloženja i trajanju pojedinih faza procesa. Industrijski su taložnici spremnici malih visina i često vrlo velikih promjera kako bi se fine čestice istaložile u što kraćem vremenu, a izdvojila kapljevina sa što manje krutih čestica. Poznati su industrijski postupci sedimentacije: uklanjanje čestica iz otopine pri koncentriranju u isparivačima prije kristalizacije šećera, uklanjanje taloga iz vode za piće, tehnoloških i otpadnih voda, ugušćivanje uklanjanjem vode iz flotacijskih koncentrata prije flotacije i sirovinskih muljeva (taloga) prije pečenja kojim se dobiva klinker u proizvodnji cementa mokrim postupkom, ispiranje korisnih proizvoda iz netopljivih krutih tvari kontinuiranom protustrujnom dekantacijom i sl.
2. U medicini, sedimentacija eritrocita (akronim SE) laboratorijska je dijagnostička pretraga kojom se određuje brzina taloženja eritrocita; opisao ju je 1897. poljski liječnik Edmund Biernacki (1866–1911). Izvodi se tako da se u cjevčicu baždarenu u milimetrima stavi svježe uzeta venska krv uz dodatak natrijeva citrata (da se ne zgruša) i ostavi stajati dva sata. Nakon prvoga sata (katkad i nakon drugog) odčitava se za koliko se milimetara stupac krvi spustio (sedimentirao). Normalnom se vrijednošću smatra sedimentacija do 20-ak mm nakon prvoga sata. Na brzinu sedimentacije utječu koncentracija fibrinogena i imunoglobulina u krvnoj plazmi; ubrzana sedimentacija nespecifični je pokazatelj akutnih i kroničnih upala, nekih bolesti krvi te zloćudnih i autoimunih bolesti.
