Savigny [za'vin·ji], Friedrich Karl (Carl) von, njemački pravnik francuskoga podrijetla (Frankfurt na Majni, 21. II. 1779 – Berlin, 25. X. 1861). Doktorirao je pravo 1800. u Marburgu. Predavao kazneno pravo, pravnu metodologiju i rimsko pravo u Marburgu (1800–04) te rimsko pravo u Landshutu (1808–10) i Berlinu (1810–42); član pruske Akademije znanosti od 1811. i rektor berlinskoga Sveučilišta 1812–15. U razdoblju 1817–59. bio je ministar zakonodavstva, predsjednik Državnoga vijeća i Ministarskoga vijeća (Gesamtministerium) te član plemićkoga doma pruske skupštine. Osnovao i uređivao časopis Zeitschrift für geschichtliche Rechstwissenschaft (1815–48). Utemeljitelj je moderne znanosti rimskog prava u Njemačkoj. Najistaknutiji je predstavnik njemačke historijske pravne škole, koja je pravo smatrala organskim proizvodom narodne povijesti i izrazom narodnoga duha ističući tako bitno značenje nacionalne posebnosti za razvoj prava pojedinoga naroda. Utjecao je i na B. Bogišića. Glavna djela: Posjedovno pravo (Recht des Besitzes, 1803), O pozivu našega doba za zakonodavstvo i pravnu znanost (Vom Beruf unserer Zeit für Gesetzgebung und Rechtswissenschaft, 1814), Povijest rimskoga prava u srednjem vijeku (Geschichte des römischen Rechts im Mittelalter, I–VI, 1815–31), Sustav današnjega rimskog prava (System des heutigen römischen Rechts, I–VIII, 1840–49), Obvezno pravo (Obligationenrecht, I–II, 1851–53).
