satrap (latinski satrapes < grčki σατράπης, prema perzijskom kšathra-pāvan: zaštitnik carstva), u staroj Perziji kraljev namjesnik, upravitelj velike pokrajine. Područje satrapove vladavine bila je satrapija (grč. σατραπεíα). Funkcija satrapa postojala je vjerojatno već u medijskoj državi. U Perziji za vladavine dinastije Ahemenidâ (do 330. pr. Kr.) satrap je formalno priznavao kraljev suverenitet, ali je imao punu političku, upravnu i sudbenu vlast, kovao je svoj novac, ubirao porez i davao određenu svotu u kraljevsku blagajnu. U doba Darija I. država je bila podijeljena na 20 satrapija, koje su odgovarale nekadašnjim državama (svaka se dijelila dalje na 6 podsatrapija). U razdoblju slabljenja središnje vlasti satrapi su se osilili pa je njihova vlast u mnogim satrapijama postala nasljedna. Osvojivši Perziju (331. pr. Kr.), Aleksandar Veliki zadržao je upravnu podjelu na satrapije: negdje je ostavio stare satrapske dinastije, drugdje je postavio na vlast svoje istomišljenike, ali je vojsku i financije svugdje predao Makedoncima. Naslov satrap zadržao se stoljećima; u doba rimske vladavine (nakon pobjede nad Partima), u razdoblju Sasanida upravitelji pokrajina u Armeniji također su se nazivali satrapima. Naziv je formalno ukinulo tek Justinijanovo zakonodavstvo. – U prenesenom značenju, okrutan samovladar; despot i tiranin.
