struka(e):
Saint-Simon, Claude Henri de Rouvroy de
francuski filozof, politički i socijalni reformator
Rođen(a): Pariz, 17. X. 1760.
Umr(la)o: Pariz, 19. V. 1825.

Saint-Simon [ssim'], Claude Henri de Rouvroy de, francuski filozof, politički i socijalni reformator (Pariz, 17. X. 1760Pariz, 19. V. 1825). Utemeljitelj je francuske socijalističke misli i jedan od utemeljitelja modernoga socijalizma. Kao francuski vojnik sudjelovao je u Američkom ratu za neovisnost 1781., a nakon Francuske revolucije odbacio je plemićku titulu te se posvetio viziji stvaranja novoga »boljeg« društva. S jedne je strane bio pod utjecajem mehaničkog determinizma prirodnih znanosti (I. Newton), a s druge, kao učenik J. B. le R. d’Alemberta, pod utjecajem prosvjetiteljske ideje napretka. Smatrao je kako se stvara nova epoha industrijskoga društva, u kojem je bit odnosa proturječnost između dviju klasa, klase industrijalaca, tj. proizvođača, kojoj pripadaju tvorničari, radnici, bankari i trgovci, i klase besposličara, kojoj pripadaju povlašteni ostatci staroga poretka (plemići, rentijeri, birokrati i vojnici). Samo proizvođači tvore istinski svijet rada pa zato samo oni koji upravljaju radom (radnici, znanstvenici) trebaju upravljati i društvom. Tvrdio je da se društvene pojave mogu promatrati znanstveno, poput fizioloških pojava (pozitivizam). Tako se društvo može istraživati empirijskim metodama (politička fizika), a s pomoću njih se mogu ustanoviti zakonitosti koje omogućuju razradbu racionalnog oblika društvene organizacije. U najznačajnijem djelu Novo kršćanstvo (Nouveau christianisme, 1825) zauzimao se za nužnost uspostave nove religije koja će samo po svojem duhu biti kršćanska, no ozbiljit će se u okvirima postojeće države. Na njezinu čelu neće biti teolozi, već najučeniji mislioci društva (znanstvenici, umjetnici, poduzetnici), koji će znati iskoristiti znanost i industriju u svrhu zadovoljenja osnovnih ljudskih potreba. U tom bi se smjeru trebalo kretati cjelokupno čovječanstvo, a Europa bi se, kako bi spriječila ratove, trebala ujediniti na konfederalnom načelu sa zajedničkim parlamentom. Dio njegovih sljedbenika utemeljio je pokret (sensimonizam) koji je održavao kult učitelja, no poslije se pretvorio u sektu i bitno se razlikovao od njegova učenja. Iako za neke nekonzistentan politički mislilac i utopist, znatno je utjecao na razvoj pozitivizma i sociologije (A. Comte) te socijalističke misli (F. Engels, K. Marx). Njegova su sabrana djela objavljivana (posmrtno) u Parizu 1865–78. u 47 svezaka. Ostala važnija djela: Pisma jednoga stanovnika Ženeve svojim suvremenicima (Lettres d’un habitant de Genève à ses contemporains, 1803), O reorganizaciji europskoga društva (De la réorganisation de la société européenne, 1814), Industrija (L’Industrie, 1816–18), O industrijskom sustavu (Du système industriel, 1820–23) i Katekizam industrijalaca (Catéchisme des industriels, 1823–24).

Citiranje:

Saint-Simon, Claude Henri de Rouvroy de. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/saint-simon-claude-henri-de-rouvroy-de>.