struka(e):
Şăineanu, Lazăr
rumunjski i francuski lingvist i filolog
Rođen(a): Ploieşti, 23. IV. 1859.
Umr(la)o: Pariz, 11. V. 1934.

Şăineanu [šəineạ'nu], Lazăr (francuski Lazare Sainéan [sene·ᾶ']), rumunjski i francuski lingvist i filolog (Ploieşti, 23. IV. 1859Pariz, 11. V. 1934). U skladu s teorijom A. Darmestetera, objavio prvu povijesnosemantičku analizu rumunjskog jezika (Esej o rumunjskoj semasiologiji – Încercare asupra semasiologiei române, 1887), ujedno i prvo istraživanje rumunjske stilistike. Studij lingvistike nastavio je u Parizu (Sorbonne, Collège de France), gdje su mu profesori bili G. Paris, M. Bréal, P. Meyer, te posebno studij orijentalnih jezika. Doktorirao u Leipzigu 1899. Kako kao Židov nije mogao dobiti rumunjsko državljanstvo, od 1900. nastanio se u Parizu, gdje se posvetio proučavanju francuskoga. Glavna djela: Opći rječnik rumunjskoga jezika (Dicţionarul universal al limbii române, 1896), Istočnjački utjecaj na rumunjski jezik i kulturu (Influenţa orientală asupra limbii şi culturii române, I–III, 1900), Izvori staroga argoa (Sources de l’argot ancien, I–II, 1912), Domaći izvori francuske etimologije (Les Sources indigènes de l’étymologie française, I–III, 1925–30) i dr.

Citiranje:

Şăineanu, Lazăr. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/saineanu-lazar>.