Sabit, Alauddin Užičanin

Sabit, Alauddin Užičanin, bosanski pjesnik (Užice, oko 1650Istanbul, 1712). Studirao je pravo u Carigradu, gdje je potom službovao na različitim poslovima; 1700. postavljen je u Sarajevu za vrhovnoga suca. Težio je obnovi divanskoga pjesništva, pri čem je stvorio originalan stil i jezik. Pisao je na turskome, a njegov pjesnički izraz obilježen je utjecajem slavenske narodne epike, priča i poslovica te napuštanjem uporabe mnogobrojnih simbola i složenih arapskih i perzijskih fraza; teme se često odnose na svakidašnji život i socijalne probleme. Napisao je Dīwān s više od 600 pjesama (rukopisni primjerak čuva se u Orijentalnoj zbirci HAZU-a u Zagrebu), junački ep od 426 stihova Knjiga o pobjedi (Zāfer-nāma), religioznu poemu Miradžija te nedovršeni ljubavni spjev Edhem i Huma.

Citiranje:
Sabit, Alauddin Užičanin. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 2. 12. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=53899>.